200/365 dana kreativnosti (što sam naučila o sebi nakon pola godine stvaranja)

Autor Jasna P. with painted hands holding brushes

Ovo je za sve one koji govore da nemaju vremena biti kreativni.

Početkom godine postavila sam si jednostavan izazov: 365 dana kreativnosti.

Cilj nije bio nasliakti 365 slika niti provoditi sate u ateljeu. Cilj nije bio niti objavljivati na društvenim mrežama svaki dan.

Cilj je bio puno jednostavniji – svaki dan napraviti nešto kreativno, nebitno koliko maleno. Sve se računa, jedna linija, jedan potez kistom…

Možda zvuči premalo, ali upravo je to bila poanta.

Godinama sam primjećivala isti obrazac. Oduševim se novom idejom, krenem punom snagom, a onda se pojavi neka druga, još zanimljivija. Prva ostane nedovršena, druga također, pa treća… Razlog nije bio što nisam voljela stvarati, upravo suprotno. Trebalo mi je dugo da shvatim da sam odustajala zato što sam stalno čekala idealan trenutak.

Ovaj izazov trebao je promijeniti upravo to.

Danas sam na 200. danu.

I mogu reći da nisam postala kreativnija, ali sam promijenila svoj odnos prema kreativnosti.

A danas, nakon 200 dana?

Danas kreativnost više ne doživljavam kao nešto veliko i posebno što zahtijeva savršene uvjete. Više nije događaj, postala je navika.

Nekad to bude čak nekoliko sati s kistom u ruci, a nekad “samo” brzi crtež između obaveza. Nekad radim s puno energije, a nekad samo održavam kontinuitet. I tu zapravo leži najveća promjena.

Više ne čekam da se osjećam spremno, ne mislim da svaki dan mora biti produktivan na isti način jer sam naučila da i dani koji izgledaju mali zapravo grade nešto veliko.



Kako izgleda moj izazov u stvarnosti?

Svaki dan svog izazova objavljujem u Instagram Storyjima, večinom u popodnevnim satima. Nerijetko i kasno navečer.

Nekad je to tek jedan mali korak na slici, nekad bookmarker, nekad nekoliko minuta rada na većoj slici, nekad samo jedan potez koji je sačuvao kontinuitet.

Ako želiš zaviriti kako izgleda 200 dana stvaranja bez uljepšavanja, možeš me pronaći na Instagramu @santoshakreativ.

+ ART 365 (1. dio) /// + ART 365 (2. dio) /// + ART 365 (3. dio)

Svakako javi dojmove. Veselim se čuti tvoje mišljenje. =)

Prvih 30 dana bilo je najteže početi

Prvih mjesec dana bilo je puno lakše nego što sam očekivala. Bila sam motivirana, sve je bilo novo. Svaki dan sam jedva čekala nešto napraviti.

No već tada sam primijetila jednu zanimljivu stvar, a to je da sam uvijek mislila da mi treba puno vremena (minimalni 1 sat), mir, inspiracija…, a u stvarnosti mi je često bilo dovoljno deset minuta. Ponekad čak i manje.

Najveća prepreka nije bilo vrijeme nego odluka da uopće krenem. Čim bih krenula, vrlo često bih ostala stvarati puno dulje nego što sam planirala.

Nakon 60 dana nestao je početni entuzijazam

Negdje oko drugog mjeseca izazov je prestao biti uzbudljiv. Postao je običan.

To je trenutak kada većina izazova završi jer više nema početnog uzbuđenja, nema osjećaja da radiš nešto posebno. Ostane samo pitanje: “Hoću li i danas napraviti nešto?”

Tu sam shvatila da je disciplina zapravo odluka (a ne osjećaj). Ne moraš biti inspiriran da bi napravio jedan potez kistom.

Nakon 90 dana više nisam čekala inspiraciju

Prije bih često govorila: “Danas nisam inspirirana.” i to je zvučalo sasvim logično.

No kroz ovaj izazov otkrila sam da inspiracija vrlo često dolazi tek nakon što počnem, ne prije.

Koliko puta sam sjela za stol misleći da ću napraviti samo jednu sitnicu, a završila radeći puno dulje nego što sam planirala.

Prvi potez bio je puno važniji od inspiracije.

Nakon 120 dana savršenstvo je izgubilo snagu

Još jedna velika promjena dogodila se kada sam prestala procjenjivati svaki rad.

Nisu svi dani jednaki – neki radovi ispali su prekrasno dok su drugi bili sasvim prosječni, neki su bili samo mali korak naprijed.

Prije bih možda takve dane smatrala neuspjehom, ali sada ih gledam kao dio procesa jer i oni pripadaju mom putovanju.

Što me najviše sabotiralo?

Kad danas pogledam unatrag, najveći neprijatelj nije bio nedostatak vremena.

Bili su izgovori: “Danas sam umorna.”, “Danas nemam inspiracije.”, “Danas nemam dovoljno vremena.”, “Počet ću sutra.” i tako u nedolgled.

Nevjerojatno je koliko je mozak kreativan kada treba pronaći razlog za odgađanje.

A kada sam odlučila da se računa i jedan potez kistom, većina tih izgovora jednostavno je nestala, jer za jedan potez uvijek ima vremena.

Više nije problem niti to što nemam uvijek stol (i plaža puna kamenja je više nego dobar atelje).

Jesam li htjela odustati?

Iskreno? Jesam. I to ne jednom.

Bilo je dana kada mi se nije dalo ni pogledati boje, bilo je dana kada sam imala previše obaveza.

Jedan dan napravila sam samo mali smajlić. I znaš što? Danas mislim da je upravo taj smajlić jedan od najvažnijih radova u cijelom izazovu. Zato što je sačuvao kontinuitet.

Nekad bih takav dan smatrala neuspjehom, ali danas ga smatram pobjedom jer me podsjetio da cilj nije napraviti remek-djelo već ostati povezana sa stvaranjem.

Najgori dani bili su najvažniji

Sjećam se jedne izreke koju nam je rekla učiteljica joge: “Postoje dani koje ne možeš kontrolirati, ali i sama namjera je važna. Čak i ako samo razmotaš prostirku, staneš na nju i ponovno je zarolaš – i to se računa kao praksa.

Ta misao često mi se vraćala tijekom ovog izazova. Shvatila sam da vrijedi i za umjetnost.

Neki dani jednostavno nisu idealni, ali možeš napraviti jednu liniju, jednu točku, jedan potez.

Važno je da ne prekineš odnos sa svojom praksom.

Što me uvijek vraćalo stvaranju?

Čim sam sebi dopustila da je dovoljno napraviti samo mali korak, vrlo često bih nastavila.

Najteže je bilo početi. Kad jednom sjednem za stol, sve postaje lakše.

Što sam naučila o disciplini?

Prije sam mislila da su disciplinirani ljudi motivirani, ali sada znam da je upravo suprotno.

Disciplina nije čekanje pravog osjećaja (to je zavaravanje samog sebe). Disciplina je pojaviti se čak i onda kada nemaš poseban osjećaj ili volje… Nije uvijek zabavna, ali donosi slobodu jer više ne ovisiš o inspiraciji.

Što sam naučila o kreativnosti?

Najveće iznenađenje bilo je to što kreativnost nije nešto što se “uključi”. Kreativnost se budi kroz praksu.

Što češće stvaram, ideje lakše i češće dolaze.

Nekada sam mislila da ideja mora doći prva, sada znam da prvi mora doći potez.

Najveća promjena nije vidljiva na fotografijama

Ako pogledam sve radove koje sam napravila tijekom ovih 200 dana, vidim ilustracije, bookmarkere, slike i male korake na većim projektima. No najveća promjena ne vidi se na njima.

Najveća promjena se dogodila u meni.

Više ne čekam savršen trenutak, više ne mislim da moram imati sat vremena (ili više), više ne vjerujem izgovoru da danas nemam vremena…

Znam da se i jedan jedini potez kistom/olovkom računa.

Ovo nije izazov o umjetnosti

Na početku sam mislila da radim izazov kreativnosti. Danas mislim da radim izazov pojavljivanja.

Svaki dan donosim istu malu odluku:

Danas ću se ponovno pojaviti.

Možda samo na pet minuta.

Možda samo s jednom bojom.

Možda samo s jednim potezom.

Ali pojavit ću se.

Upravo je to najveća lekcija ovih prvih 200 dana.

Ne stvaraju velika remek-djela naš život; mijenjaju ga male odluke koje ponavljamo iz dana u dan.

Moj izazov još nije gotov. Preostalo je još 165 dana.

Veselim se vidjeti što će me oni naučiti.


Želiš isprobati isti koncept?

Ako te ovaj članak potaknuo da ponovno uzmeš olovku, kist ili bilo koji kreativni materijal u ruke, pripremila sam mali poklon:

Besplatan PDF “7 dana kreativnosti

U njemu ćeš pronaći sedam kratkih kreativnih susreta sa sobom.

Bez pritiska, bez ocjenjivanja, bez potrebe da nešto ispadne savršeno.

Sedam dana u kojima ćeš ponovno uspostaviti naviku stvaranja, jer možda je upravo jedan mali potez sve što danas trebaš napraviti.

Preuzmi besplatni PDF u Freebies datoekama.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za smanjenje spama. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.